http://www.decorumkuce.com/onama.htmNISKOENERGETSKA KU?AVisoke cijene energije i globalne klimatske promijene prisiljavaju nas da promijenimo svoje energetske potroša?ke navike. Niskoenergetske ku?e temelj su primjene održive gradnje tijekom cijelog svog životnog vijeka po?evši od materijala ?ija proizvodnja ne optere?uje okoliš, preko njihove energetske u?inkovitosti i racionalnog trošenja energenata tijekom životnog vijeka, pa sve do racionalnog gospodarenja otpadom. Niskoenergateke ku?e pružaju visok stambeni komfor s ugodnom klimom tijekom cijele godine uz vrlo niske troškove. Energetsko u?inkovita ku?a je ku?a koja koristi manje energije od normalne ku?e. Optimizacija potrošnje energije i postizanje najbolje mogu?e iskoristivosti dostupne energije nije nova ideja. U drevnim vremenima ljudi su se suo?avali s problemom konstruiranja ku?a koje bi imale zadovoljavaju?i toplinski komfor, a glavni problem je kao i danas kako ku?e zimi u?initi toplima, a ljeti hladnima.

Ovaj problem prvi je prou?avao i zabilježio Sokrat, gr?ki filozof prije 2500 godina. Rješenje ovog problema je poznato pod pojmom „Sokratova ku?a“ (eng. Socratic House). Sokratova ku?a je hipotetski opis energetski u?inkovite ku?e. Osnova Sokratova prou?avanja je utjecaj kretanja sunca na položaj ku?e. Tlocrt „Sokratove ku?e“ je trapezoidnog oblika s južno orijentiranom bazom i krovom koji pada prema sjeveru za smanjenje utjecaja udara sjevernih vjetrova. Sjeverni zid je masivne konstrukcije odnosno debljine dok je južno orijentiran trijem projektiran tako da blokira visoko ljetno sunce a istovremeno propušta niske zimske zrake sunca duboko u prostoriju.
U novije vrijeme na izložbi u Stuttgartu 1927 godine njema?ki arhitekt i teoreti?ar arhitekture Walter Gropius koji je ujedno osniva? i voditelj projekta „Bauhaus“, visoke škole za arhitekturu i oblikovanje, predstavio je svoje prve montažne ku?e, a 1940. godine zajedno sa Conradom Wachsmannom u Americi osnivaju prvu automatiziranu tvornicu za proizvodnju elemenata montažne ku?e. Conrad Wachsmann je još 1925 godine samostalno razvio sistem montažnih ku?a a njegov prvi kupac je bio Albert Einstein, za kojeg je napravio ljetnikovac u Potsdamu.

Svjetska ekonomska kriza i drugi svjetski rat znatno su usporili izgradnju i daljni razvoj montažnih ku?a u Europi, me?utim s druge strane posljedica bombardiranja i ratom razrušenih naselja i gradova prisilili su graditelje da se okrenu bržem i ekonomski isplativijem na?inu gradnje. Kao rezultat toga u Njema?koj je 1946 godine osnovano Udruženje za montažne ku?e koje je u narednim godinama imalo veliki rast na tržištu. U Njema?koj je do sada izgra?eno na stotine tisu?a niskoenergetskih ku?a. Intenzivnim radom, upotrebom najboljih materijala i kvalitetnoj promociji danas je u Njema?koj i Austriji svaka tre?a ku?a – niskoenergetska ku?a.

Prema prihva?enoj stru?noj definiciji niskoenergetske ku?a je ku?a koja ima potrošnju energije za grijanje od 40 kWh/m2. Takve ku?e možemo jasnije izraziti ekvivalentom potrošnje od 3 litre loživog ulja pa se niskoenergetske ku?a popularno još i naziva „trolitarska ku?a. Niskoenergetski arhitektonski koncept uklju?uje maksimalno korištenje sun?eve energije, energetski u?inkovite prozore, niske nivoe propuštanja zraka i toplinsku obnovu u ventilaciji za manje energije potrebne za grijanje i hla?enje.
PASIVNA KU?A
Pasivna ku?a ozna?ava standard zgrade kod kojeg je zimi kao i ljeti osigurana najviša mjera udobnosti bez aktivnog sistema grijanja ili klimatizacije – u ku?i je toplo bez radijatora, klime i sli?nih ure?aja. Zahvaljuju?i na?elima pasivne gradnje i energetske u?inkovitosti, pasivna ku?a troši 80-90% manje energije uklanjanjem toplinskih gubitaka i maksimalnom iskoristivosti slobodnog dobivanja energije.
Ime pasivna ku?a dao je njema?ki arhitekt Wolfgang Weiss. Koncept pasivne ku?e je sagra?en prvi put kao probni projekt u Njema?koj u mjestu Darmstadtu 1991 godine. Radi se o jednoj studiji koju je nadgledalo i njema?ko ministarstvo zaštite okoliša, a projekt je razvio dr. sc. Wolfgang Feist (Passivhaus Institut). Pra?enjem nekoliko stotina stambenih gra?evina, mjerenjima i analizama, dr. Feist spomenuo je da se pasivna ku?a može napraviti dostižnim sredstvima. Do 2005. godine realizirano je više od 6,000 pasivnih ku?a diljem Europe i svijeta. Danas ih ima preko 18 000.
Pasivne ku?e nose naziv i „jedno-litrene“ ku?e, jer prema prera?unu o koli?ini potrošenog loživog ulja zahtijevaju manje od 1,5 l loživog ulja po kvadratnom metru godišnje, odnosno 15 kWh/m2 što je ?ini za cijelu energetsku jedinicu isplativijom od prosje?ne zgrade danas.

Arhitektonski koncept ku?e, položaj, kvalitetno izvedeni sloj izolacije, njihovi prora?uni moraju zadovoljavati visokim standardima i potrebno je dobiti gotovo zrakonepropustan prostor unutar ku?e jer bi u protivnom dragocjena toplina izašla kroz spojeve i razne otvore.Važna je ispravna orijentacija u odnosu na strane svijeta. Velike prozorske površine moraju biti na jugu i ne smiju biti zasjenjene kako bi pasivni solarni dobici bili optimalni i prozori tako doprinosili toplinskoj stabilnosti ku?e.
U pasivnim ku?ama debljina izolacije trebala bi biti od 25 do 40cm, prozori bi trebali biti sa trostrukim ostakljenjem i vratima koja imaju dobar koeficijent prijelaza topline ?ime se znatno smanjuju toplinski gubici, te potrebe za grijanjem.

Za opskrbu svježim zrakom brine se sustav kontrolirane ventilacije koji putem izmjene topline, gdje izlazni i potrošeni zrak iz unutrašnjosti na višoj temperaturi može prenijeti i do 80% svoje topline na ulazni zrak. Drugim rije?ima, ako je zrak u prostoriji 20º C , a temperatura okoliša 0º C, temperatura ulaznog zraka se može podignuti i na 16º C. Proces je u ljetnim mjesecima obrnut, tako da izlazni zrak preuzima toplinu ulaznog zraka, održavaju?i ugodnu temperaturu u prostorijama bez potrebe za klima ure?ajem.
Pasivne ku?e su obiteljske ku?e, višestambene zgrade, poslovne zgrade, škole, dje?ji vrti?i. Ograni?enja sa strane uporabe nema.
SOLARNI KOLEKTORI
Sunce je nama najbliža zvijezda te, izvor gotovo sve raspoložive energije na Zemlji. Sun?eva energija potje?e od nuklearnih reakcija u njegovom središtu odnosno fuziji, kod koje spajanjem vodikovih atoma nastaje helij, uz osloba?anje velike koli?ine energije. Svake sekunde na ovaj na?in u helij prelazi oko 600 milijuna tona vodika, pri ?emu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju. Ova se energija u vidu svjetlosti i topline širi u svemir pa tako jedan njezin mali dio dolazi i do Zemlje.
Sunce je od Zemlje udaljeno 150 milijuna kilometara ili to?nije, 149,6 milijuna kilometara. Promjer Sunca iznosi 1,39 milijuna kilometara, a to zna?i da je od Zemlje ve?e 109 puta. Procijenjena starost Sunca je oko 5 milijardi godina, a prema raspoloživim zalihama vodika može se izra?unati da ?e se trajati još otprilike 5 milijardi godina.
Solarni kolektori pretvaraju sun?evu energiju u toplinsku energiju vode. Osnovni dijelovi solarnih sistema su:
* kolektor
* spremnik tople vode s izmjenjiva?em topline
* solarna stanica s crpkom i regulacijom
* razvod s odgovaraju?im radnim medijem

Kolektori mogu biti plo?asti (ravni) te cijevni, vakuumski ili s vakumskim cijevima. Spremnik tople vode je dio sustava koji služi za izmjenu topline sa ogrjevnim medijem sustava grijanja ili potrošnom toplom vodom te za njihovu pohranu. Solarna stanica je središnji dio cijelog sustava jer omogu?ava strujanje medija, dok automatska regulacija vodi ra?una o sigurnom pogonu cijelog sustava i uskla?ivanju njegovog rada sa sustavom grijanja i pripreme potrošne tople vode.Medij je tvar koja cirkulira kroz sustav, odnosno cijevi razvoda solarnog kruga od kolektora do spremnika u kojemu dolazi do izmjene topline s potrošnom toplom vodom ili ogrjevnim medijem sustava grijanja. Kao solarni medij naj?eš?e služi voda, odnosno njezina smjesa s glikolom ili drugim sredstvima za sprje?avanje smrzavanja.
Solarni kolektori su vrlo korisni i kod grijanja bazena. U tom slu?aju bazenska voda kruži neposredno kroz kolektor. Na takav na?in optimalna temperatura bazena održava se nekoliko tjedana više u godini.
U Europi se znatno pove?ava koli?ina ugra?enih sustava za grijanje vode i prostorija. Plan Europske Unije je instalirati 100 milijuna m2 do 2010. Trenutni pokazatelji su da ?e biti instalirano oko 80 milijuna m2 2010

Prva solarna ku?a napravljena je 1939. godine u Americi u okolici Bostona s ciljem korištenja sun?eve energije za grijanje prostorija. Veliki spremnik, veli?ine bazena, smješten ispod ku?e, sadržavao je dovoljnu koli?inu tople vode zagrijanu sun?evom energijom.
