Pronalaza?i na delu
Ku?e za budu?nostJednostavne, jevtine i otporne kupole od ferocementa koje se grade tri puta brže od obi?nih ku?a možda ?e jednog dana preplaviti planetu, najavljuje njihov neimar, inženjer iz Boljevaca
Milenko Milinkovi? ispred „svemirske“ hale (Snimio Milan Jankovi?)

Kao da je svemirski brod sleteo usred puste poljane kraj Boljevaca, me?u zgranute kokoške, patke i nekoliko podozrivih seoskih pasa. Izdužen, zaobljen trup sa redom okruglih prozora nestvarno se belasao kraj obližnjeg ribnjaka tog ledenog decembarskog jutra, i da iz ove nemani nije iskora?io naš doma?in, možda bismo zaista pomislili da nas ?eka „bliski susret tre?e vrste“, ili da smo se zatekli usred invazije vanzemaljaca na mirno, idili?no mestašce tridesetak kilometara udaljeno od Beograda.
Mnogo šta smo, doduše, ?uli o Milenku Milinkovi?u, inženjeru elektrotehnike, inovatoru, ekologu, privredniku i graditelju, upozoreni smo i da nas na njegovom imanju o?ekuje nešto nesvakidašnje, ali ogromna hala od ferocementa, jedno od zdanja kojima je otvorio novu stranicu u istoriji srpskog i svetskog neimarstva, nadmašila je sva naša o?ekivanja.
Još više nas je zaprepastio objekat koji smo ugledali malo dalje: solarna ku?a, sa zadnje strane potpuno ukopana u zemlju i prekrivena kamenjem i travom, s prednje sva u staklu i svetlosti.
Za primer svetu
Rad na projektu za sun?ani dom trajao je tri godine.
Ku?u, kojom se pro?uo daleko izvan granica zemlje, Milinkovi? je u celosti sam smislio, projektovao i izgradio, za sopstveni užitak, ali i za primer svetu.
Odmah da kažemo: dok su ferocementne hale, sagra?ene od velikih plo?a koje pri postavljanju naležu na pokretnu ?eli?nu konstrukciju u vidu spojenih lukova, namenjene serijskoj proizvodnji, Milinkovi?eva solarna ku?a, tako?e napravljena od ferocementnih elemenata, ali specijalno livenih, zasad je jedna i jedinstvena.
– Ona je, pre svega, ostvarenje mog mladala?kog sna da zgrada bude prilago?ena ?oveku, a ne obrnuto. A kako sam sa Brankom Lalovi?em svojevremeno sara?ivao na projektima solarne arhitekture, želeo sam da takva ku?a odgovori na tri osnovna zahteva: da maksimalno iskoristi sun?evu energiju, da ima najmanje mogu?e gubitke toplote i da može da skladišti energiju. Zato sam najve?u, staklenu površinu ku?e okrenuo prema jugu (po 100 kvadratnih metara prozora i kolektora), dobro je izolovao i zatrpao sa 600 kubika zemlje i kamena, a ceo sistem kruženja energije u objektu spojio sa unutrašnjim bazenom koji (osim, naravno, za rekreaciju) tako?e služi kao kolektor – navodi Milinkovi?.
Ku?a, napravljena od dve ferocementne sfere, polulopta je pre?nika 18 metara, sa dnevnim boravkom površine 220 kvadratnih metara i solarnim bazenom u prizemlju, dve spava?e sobe i kupatilima sa džakuzijem na spratu, i predstavlja ne samo prijatan prizor za o?i i udoban prostor za život, ve? obezbe?uje i najviši stepen energetske efikasnosti. Dok, na primer, standardno gra?eni stanovi u Beogradu troše iznad 100 kWh (kilovat-?asova) toplotne energije po kvadratnom metru godišnje, a „energetski štedljive“ ku?e u svetu oko 40 kWh, Milinkovi?eva troši svega 15 kWh. Zato i ne ?udi što se, pošto je 2001. predstavljena na me?unarodnom simpozijumu u Singapuru, našla u žiži interesovanja stru?ne javnosti, u udžbenicima arhitekture i na stranicama najuglednijih ekoloških ?asopisa.
Od ?amca do sportske hale
Vidikovac na vrhu ku?eMilinkovi? je o svom „sun?anom domu“ dugo maštao, a projekat je razvijan pune tri decenije. Ne bi, me?utim, nikad bio ostvaren da preduzimljivi i radoznali elektroinženjer, koji se ve? uspešno bavio strukom, nije poželeo da proba da li bi ferocement, dotle koriš?en samo za pravljenje ?amaca (tehnologiju je prvi upotrebio Francuz Lambo 1848. godine – njegova barka se i danas, neošte?ena, ?uva u jednom muzeju u Francuskoj), mogao da se koristi i za zgrade. Prvu takvu, u obliku kupole, podigao je 1981. godine u jednom vinogradu pored Vukovara gde je u to vreme radio.
Zašto baš ferocement? Zato što je jednostavan (sastoji se od slojeva ži?ane mreže nalivene cementnim malterom), prakti?no neuništiv (vek trajanja je 200 godina), lak za obradu, skladištenje i transport, veoma izdržljiv, otporan na vodu, ekstremne temperaturne razlike, snažne vetrove, zemljotrese i jake udare, a veoma jevtin (kvadratni metar takve gradnje košta do 200 evra). Sportske hale, magacini, hladnja?e, domovi zdravlja, škole, studentski domovi, restorani i porodi?ne ku?e napravljeni od njega bar 20 odsto manje koštaju nego klasi?no gra?eni, 50 odsto su niži troškovi grejanja i održavanja, i ?ak je 200 odsto brža njihova gradnja (hala od 1.000 kvadratnih metara, tvrdi naš sagovornik, postavi se za svega 15 dana!).
A zašto sferni oblik? „Zato što je matemati?ki najoptimalniji, jer s minimalnom površinom zatvara najve?u zapreminu, i zato što je najprirodniji“, kaže inž. Milinkovi?. Gde ste, uostalom, u prirodi videli kockaste oblike? Prvi objekti koje je ?ovek sagradio za svoje stanovanje tako?e su bili sfernog oblika, recimo zemunice i igloi.
Iglo u stepiNa iglo podse?a i idejni projekat ku?a koje ?e se, po patentiranoj tehnologiji Kompanije „Milinkovi?“, od istoimenog vlasnika, praviti za uraganska podru?ja Kube, možda i SAD, i za mrazovite stepe Rusije. Posao je tek u najavi, ali ovo malo preduze?e osnovano 1990. ve? je steklo ugled sara?uju?i sa Telekomom Srbije, rade?i na projektima regionalnih vodovoda, a odskora ušetavši i u graditeljstvo prefabrikovanim ferocementom. U portfoliju firme su dve proizvodne hale, nekoliko stambeno-poslovnih „kupola“, slikarski atelje, vrtni bazen… i, naravno, sad ve? ?uvena solarna ku?a porodice Milinkovi?. Uskoro kre?e i gradnja sportske hale u Boljevcima a onda, nada se naš sagovornik, i širom zemlje.
– U Srbiji od 1.533 osnovne i srednje škole svega 360 ima salu za fizi?ko, što zna?i da ve?ina mladih tog uzrasta nema mogu?nosti za redovne sportske aktivnosti. Vlada Srbije usvojila je strategiju Ministarstva sporta i omladine da se ubudu?e grade male i jevtinije sale. A od ferocementnih hala, koje mogu poslužiti za košarku, odbojku, rukomet, tenis…, kao i za bazen, nema jevtinijih – objašnjava inž. Milinkovi?.
Oduševljenje sa kojim ovaj znalac mnogih struka i veština govori o planovima za svoj najnoviji izum, ferocementne gra?evine, gotovo da nam pred o?ima oslikava budu?nost na koju ?emo još dugo ?ekati: zelenu, ?istu planetu, prekrivenu niskim belim osun?anim kupolama. Tom idili?nom prizoru nedostaje još samo cve?e – ali Milinkovi? je i o tome mislio. Doskora je na imanju u Boljevcima uzgajao ukrasne suncokrete, toliko uspešno, da ih je izvozio i u Holandiju.
Sa tim je sad gotovo. Zemljište je prepušteno nekom drugom bilju i, naravno, „svemircima“ iz ?ijeg ždrela svakog dana mali crveni bageri iznose nove plo?e od ferocementa.
Aleksandra Mijalkovi?
objavljeno: 11/01/2009