tutu-rutu wrote:
Da li je ova solucija losa ili ne?
Slazete li se da malo bolje ispitamo ovu tematiku?
poz

Hm, voleo bi da se razmene iskustva i/ili mišljenja.
Ovakav sistem gradnje je uobi?ajen ve? mnogo decenija u nekim oblastima sveta, kao što su Sev. Amerika ili Skandinavija a i kod nas ima prakse od bar 50tak godina.
Gotovo sve montažne ku?e su sa takvim sastavom slojeva izolacije, isto se odnosi i na kamp ku?ice ili gradjevinske kontejnere.
Kao i svako rešenje neke probleme rešava a neke nove probleme uvodi.
Moje iskustvo je nekih 30 tak godina povremene upotrebe objekta sa takvim na?inom gradnje a opet sada imam i iskustvo upotrebe objekta tzv mokre gradnje (klasi?na metoda primene praškastih smesa sa vodom, klasi?na gradnja) sa termo izolacijom.
Što se same termike na papiru je svejedno u smislu prolaska toplote.
Nekih razlika ima po pitanju prolaska vlage odnosno položaja ta?ke rosišta u strukturi zida.
Najve?a razlika je u toplotnom kapacitetu odnosno akumulaciji.
Laka gradnja kao sistem nema gotovo nikakvu akumulaciju i nužno zahteva konstanto održavanje klimatizacije bilo grejanja bilo hladjenja.
Prekid grejanja zimi podrazumeva gotovo trenutni prestanak ose?aja toplote koji nastaje zra?enjem zidova pošto zidovi veoma brzo dobijaju temperaturu vazduha u prostoriji odnosno ku?i.
Kod teške gradnje, akumulacija je višekratno ve?a pa je time i vreme da se promena u prekidu grejanja zimi oseti kao prestanak ose?aja toplote višekratno ve?e pošto se zidovi polagano hlade i pri tome celo vreme hladjenja zra?e.
Drugim re?ima, unutrašnja izolacija omogu?ava brže promene i slabo zra?enje zida dok spoljna izolacija nakon masivnog zida omogu?ava jako zra?enje zida i spore promeneunutrašnje mikro klime.
Sa tim vezano je direktno pitanje letnjeg pomaka toplotnog udara, odnosno fazni pomak kada se kroz prenese zra?enje Sunca i zagrevanje prostorija.
Za našu klimu i žarka leta prora?uni kažu da je potrebno bar 13 sati vremenskog pomaka, odnosno da se tokom dana zid može zagrevati i tek nakon zalaska Sunca da po?neda prenosi toplotu unutra.
To se oseti kod tipi?nih starijih zgrada sa debelim masivnim zidovima, poput cigle od 55-80cm, ku?a od nabijene ilova?e, betonskih bunkera/ podruma, kamenih ku?a itd.
Kod lakih montažnih zidova suve gradnje vremenski pomak usled male mase je kratak i obi?no je svega 3-4 sata što zna?i da je popodne u njima toplije unutra u sobi nego što je napolju.
Ko je koristio gradjevinski kontejner ili kamp ku?icu mogao je da oseti tu osobinu koja je jasno izražena.
Pri tome debljina izolacionog sloja nema bitnog uticaja na termi?ki kapacitet i na vremenski pomak.
Takav na?in gradnje je tipi?na konstrukcija kosog krova i boravak leti ispod takvog krova ima specifi?nu mikro klimu.
Ne bih komrentarisao Rigips reklamu da se sa samo 6cm sloja vune postižu parametri zgrade po standardu pasivnih ku?a. Brojke su prosto neumoljive pa se na takav marketing ne bih osvrtao.
Ukratko, moj zaklju?ak bi bio laka gradnja pogodnija za zimu a teška gradnja pogodnija za leto.
Za Balkan je poznato da ima i leto i zimu tako da prora?uni pokazuju da je neophodno potrebno da se zadovolji i masa zida odnosno akumulativnost i odli?na termi?ka izolacija, drugim re?ima malo od jedne malo od druge metode gradnje.
Hibrid.
Do sada najbolje rezultate daje konstrukcija teških masivnih spoljnih zidova koji su spolja obloženi debelim slojem termi?ke izolacije, za objekte koji su stalno u upotrebi tj nastanjeni.
Laka gradnja sa roštilj konstrukcijom zidova iznutra obloženih termo slojem najbolje rezultate ima kod povremeno koriš?enih objekata.
Mešavina oba sistema može da se takodje upotrebi i time prema potrebi balansiraju osobine datog objekta koje su najpoželjnije konkretnom investitoru tj na?inu upotrebe.
Ima i još jedna sitnica tj vrlo važna stvar.
Rigips ili bilo koji sli?ni sistem poput Wieneberger (Ytong, cigla, opeka šuplji blok) koji ima strukturu nose?eg sloja zida od raznorodnih materijala sadrži u sebi hladni toplotni most po definiciji.
Taj hladni most nastao usled upotrebe 2 ili više razli?itih materijala (blok i malter su razli?itih karakteristika) je uvek prisutan samo je više ili manje prisutan a posledice su manje ili više nezgodne.
Kod unutrašnjeg postavljanja termo izolacije osim toga nastaje i hladni geometrijski toplotni most koji se prakti?no ne može izbe?i, ili je za rešenje potrebno veoma mnogo domišljatih rešenja kojima se prave hibridni zidovi.
Spoljašnje oblaganje termo izolacijom po automatizmu rešava pitanje geometrijskog hladnog mosta a kada je kontinualna izolacija poput kontaktne tankoslojne (klasi?na stiropor ili vuna) tada je i hladni most usled razli?itih materijala izbegnut.
Moj bi zaklju?ak bio da je spoljna izolacija prvi odabir kao rešenje, unutrašnja kada se mora (spomenik kulture, soliter i pojedina?ni stan, ukopan deo objekta) a ja preferiram sada nakon iskustava sa oba sistema rešenje koje je kombinacija- 2-3cm unutrašnje izolacije uz 15cm spoljne izolacije kao neki optimum koji bi ja sada odabrao za naše prose?ne (klimatske) uslove.